Gdje najčešće nastaje problem
Često se događa ista situacija, i to puno češće nego što ljudi misle. Osoba dobije preporuku protokola za određeni problem, krene ga pratiti, ali u nekom trenutku odluči napraviti malu izmjenu jer joj se čini da to neće napraviti veliku razliku. Dio proizvoda uzme kako je preporučeno, a dio zamijeni alternativama koje su dostupnije ili povoljnije, uz logiku da je aktivni sastojak isti i da rezultat ne bi trebao biti bitno drugačiji.
Na papiru to zvuči razumno, ali upravo tu najčešće dolazi do problema.
Protokol nije popis proizvoda
Važno je razumjeti da protokol nije lista proizvoda koju je moguće slagati po vlastitom osjećaju, nego smjernica unutar koje učite prepoznati kako vaše tijelo reagira. Nije riječ samo o tome što neki proizvod “sadrži”, nego u kojem obliku se taj sastojak nalazi, kakva je njegova čistoća, što se uz njega još nalazi i kako sve to zajedno djeluje u organizmu.
Kada se jedan dio tog sustava promijeni, mijenja se i način na koji tijelo reagira, i tada više ne govorimo o istom protokolu, nego o njegovoj izmijenjenoj verziji.
Zašto “isti sastojak” nije isto
U praksi se često događa da dva proizvoda na deklaraciji izgledaju gotovo identično, ali u stvarnosti nemaju isti učinak, upravo zato što razlike nisu vidljive na prvi pogled.
Na tržištu postoji velik broj dodataka prehrani koji uz aktivni sastojak sadrže i različite aditive, punila, stabilizatore ili zaslađivače. Takvi proizvodi mogu imati svoju svrhu, ali nisu nužno dio istog pristupa koji je postavljen unutar određenog protokola. Kada se takav proizvod uključi umjesto onoga koji je predviđen, mijenja se cijela dinamika i rezultat više nije usporediv.
Individualni pristup, a ne univerzalni savjeti
Dodatno, važno je naglasiti da se protokoli ne rade univerzalno, nego individualno. Ono što je preporučeno jednoj osobi ne mora biti primjenjivo na drugu, jer svatko dolazi s drugačijim stanjem organizma, simptomima i kontekstom.
Upravo zato nije moguće dati preciznu smjernicu u jednoj rečenici ili javnom komentaru bez da se vidi šira slika, i zato se često naglašava važnost cjelovitog pristupa.
Zašto se naglašavaju točno određeni proizvodi
U tom kontekstu treba razumjeti i zašto se unutar protokola naglašava korištenje točno određenih proizvoda. Ne radi se o tome da je to uvjet ili ograničenje, nego o tome da se može stajati iza onoga što je poznato i provjereno.
Kada je poznato što proizvod sadrži, što ne sadrži i kako je formuliran, moguće je razumjeti njegovu ulogu unutar šireg pristupa. Za proizvode koji imaju drugačiji sastav ili dodatke jednostavno nije moguće predvidjeti isti učinak, i tada se gubi kontrola nad onim što se zapravo testira.
Najčešća greška u praksi
Najčešća greška nije u tome što se protokol uopće ne prati, nego u tome što se prati djelomično, uz pretpostavku da će rezultat ostati isti.
U stvarnosti, kada se napravi takva izmjena, više se ne provjerava djeluje li protokol, nego djeluje li njegova izmijenjena verzija, što su dvije potpuno različite stvari.
Zaključak
Ako se već odluči krenuti s određenim pristupom, ima smisla pratiti ga u cijelosti, ne zato što “mora”, nego zato što jedino tada postoji jasna povezanost između onoga što se radi i rezultata koji se očekuje.
Sve ostalo može imati učinak, ali više nije isto i ne može se promatrati na isti način.
Za naše proizvode znamo točno što sadrže — zato jedino za njih možemo dati sigurnu preporuku.
